Krunislav Stojanovski: Stranac (Komentari dotrajalog svijeta)
01. Prosinac 2025.
U srijedu, 3. prosinca u 19 sati otvaramo izložbu "Stranac (Komentari dotrajalog svijeta)" Krunislava Stojanovskog.
Krunislav Stojanovski rođen je 1969. u Skopju. Na ALU u Zagrebu diplomira slikarstvo u klasi profesora Đure Sedera 1998., te Public Art u klasi dr. Agnes Denes (SAD) na Sommerakademie u Salzburgu u Austriji. 2025 godine specijalizira
art terapiju na Specijalističkom studiju kreativnih terapija na AUKOS u Osijeku. Rezidencijalno posjećuje Helsinki, München, Berlin, New York, Rotterdam, Ljubljanu i Beč. Dobitnik je desetak međunarodnih stipendija i nagrada. Član je HZSU-a, HDLU-a, HULULK-a i HART-a. Od 1995. godine uz umjetničko stvaranje bavi se organizacijom različitih umjetničkih projekata, a danas i art terapijom. 2018. objavljena je monografija o njegovom stvaralaštvu s tekstom Tonka Maroevića. Izlagao je na više od 60 samostalnih i na više od 100 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Njegov umjetnički rad uključuje slikanje, crtanje, umjetničke instalacije, fotografiju, video, pisanje, edukaciju i art terapiju. Česte teme u umjetničkim djelima su mu one koje imaju socijalnu, humanističku, ekološku i političku dimenziju. Živi i radi u Zagrebu.
Stranac (Komentari dotrajalog svijeta)
Ciklus ocrtavanja Camusova “Stranca” portretnom sivilu ekspresionističke redukcije slikara Krunislava Stojanovskog svjedoče o izmaku ili prijelomu koherencije između urbanog i egzistencijalnog. Zato “komentari dotrajalog svijeta” kako cijeli ciklus imenuje sam autor i njegov kritičar Eugen Borkovsky, jesu komentari civilizacijske strave, iste one kakvu u hrvatskom slikarstvu nalazimo kod još šezdesetih kod npr. Ive Friščića i njegovim radovima koje spekuliraju o “rascjepu stvaranja”. Kao i onda i kod Stojanovskog se pojavljuje nastojanje da se zabilježi razlog “sjajne nesigurnosti” kad se postavi pitanje, “gdje smo” ili što “je to sve oko nas”. Dok je nekadašnji slikar još bio utopijski i nadrealno senzibilan i posezao s crvenilom kao vječnom, mitskim životnim koloritom, Stojanovski savršeno osjeća suvremen “grč materijala” pa stvara kolaže medijski dominantnih i globalnih parola. One su doduše posve suprotne intimističkim citatima iz Camusova “Stranca” koji stoje ispod sivih crteža kao antrfile i tako naglašavaju dihotomiju između individue i zajednice (medija), te umjetnika i svijeta.
- Marijan Grakalić
